Advertisement
U Nedjelju 5.9. 2010. zbog radova mogući povremeni prekidi u radu interneta
<...
Pokrivenosti NO LIMIT bežičnog interneta na teritoriji općine Sanski Most
<...
NO LIMIT: BESPLATNA oprema za internet, 3 mjeseca gratis
<...
Naslovnica
Svijet
Region
BiH
Sanski Most
Iz medija
U fokusu
Arhiva vijesti
Tehnologija
Biznis/ekonomija
Politika
Kultura
Interviews
Kolumne
Analize
Feljton
Stranački kutak
Vjerske teme
Showbiz
Moda
Automobilizam
Zdravlje
Trač partija
Literatura
Sport
Iz starina
Smiješna strana
Moja Sana
Knjiga gostiju
Oglasnik
Wireless prijava
Forum
Live webcam
Kursna lista
Registar firmi
Telefonski imenik
Razne fotografije
Foto Samir Sinanović





Zaboravili ste šifru?
Ako još nemate Korisnički račun, možete ga kreirati ovdje.
Gostiju online: 8
Kolumne
Srpska politika u BiH - Između iluzije i stvarnosti PDF Ispis E-mail
Utorak, 19 Januar 2010

 http://www.lonelyplanet.com/maps/europe/bosnia-hercegovina/map_of_bosnia-hercegovina.jpg

Političari iz ovog entiteta poručuju kako im nisu potrebne ustavne promjena, a istovremeno su svjjesni da bez temeljitih ustavnih promjena država BiH ne može normalno funkcionisati.

Namjere su očigledne - dovođenje do kraha države Bosne i Hercegovine. Isti cilj je imao i ratni zločinac Radovan Karadžić.

Naslućuje se nevjerovatna sličnost između ratne 92-93 i političke 2009- 2010. Hrvatska politika u BiH podstaknuta evropskom indolentnošću pravi zaokret i opet zahtjeva hrvatsku federalnu jedinicu (Herceg-Bosnu).

Hrvatski nacionalisti očekuju da će Izbori u Hrvatskoj rezultirati izborom desno orijentisanog predsjednika koji bi vodio politiku pokojnog Franje Tuđmana - velikog neprijatelja države Bosne i Hecregovine.

I tada bi davno planirana politička igra mogla ponovno da počne.

Vjerovatno se razmišlja kako Bošnjake treba konačno pritisnuti i oduzeti im svaku mogućnost da imaju značajnog političkog uticaja. Očekuje se i podrška Evrope baš kao i 1992-1993, samo bez rata, finim, umotanim političkim putem.

No, teško je minimizovati politički uticaj većinskog stanovništva u demokratskoj i funkcionalnoj državi, zato se i pokušava održati slaba država BiH kojoj je dozvoljena samo formalna egzistencija do sljedeće prilike.

Sa druge strane već postoji dobro razvijen i uhodan plan i platforma za razbijanje države Bosne i Hercegovine - Republika Srpska.

Uviđevši da imaju "zeleno svijetlo" od Evrope politički nasljednici ratnih zločinaca Radovana Karadzića i Biljane Plavišić sada su u stanju da odbiju svaku promjenu koji bi sigurao napredak i stabilnost države Bosne i Hercegovine. Oholost i sličnost ovdašnje srpske politike s onom iz 1992-1995 kada su se "karadžićevci" drznuli da hapse i vežu vojnike Ujedinjenih nacija je zaista vidljiva.

Na svaki pokušaj da se napravi pozitivan korak i uspjeh države BiH  prijeti se referendumom. Referendum protiv Nato saveza, referendum za otcjepljenje... Prijetiti referendumom u samo jednom dijelu države indirektno znači prijetiti ratom...

Ministarstvo sigurnosti BiH bi trebalo razmotriti nisu li te "osobe opasne po nacionalne interese države" te postupiti prema zakonu.

Umjereni srpski političari se i ne usuđuju objasniti srpskom narodu šta bi izazvao eventualni referendum u Republici Srpskoj i da bi odluke tog referenduma bile neizvodljive.

Zar pametan čovjek može vjerovati da se na dijelu teritorije iz koga je predhodno protjerano i pobjeno nesrpsko stanovništvo i počinjen genocid može sazvati referendum kojim bi se ta teritorija konačno odcijepila i tako zapečetila sudbina BiH?

Dovoljno je samo pogledati kartu države Bosne i Hercegovine i razhuđenost spomenute teritorije pa da se ustanovi da je to praktično neizvodljivo. A gotovo sigurno bi to izazvalo nove sukobe u BiH.

U svakom slučaju Evropa i NATO se moraju ozbiljno pozabaviti ovom politikom koju oni trpe ili podržavaju a koja je nesumnjivo naslijeđena od ratnog zločinca Karadžića.

Angažman pojedinih evropskih političari u BiH potpuno je nerazumljiv i suprotan interesima Evropske Unije. Ti evropski političari ponavljaju izlizani kliše kako se političari u BiH se moraju dogovarati, a istovremeno podržavaju destruktivnu politiku iz Republike Srpske koja vidljivo spriječava napredak i prosperitet zajedničke države.

Čije interesne sfere zastupaju pojedini evropski političari?

Evropa mora znati da je najrealnije i najjednostavnije podržati tradcionalnu državu Bosnu i Hercegovinu bez etničkih podjela nastalih ratnim zločinima, članicu NATO saveza.

Za to je svakako potrebno konačno sankcionisati nasljeđenu politiku Radovana Karadzića koja se i danas sprovodi u BiH odnosno u Republici Srpskoj.

Tokom 1992-1995 Evropa je namjerno ili nenamjerno napravila niz strateških grešaka u Bosni i Hercegovini.

Postoji bojazan da će se pravljenje tih "grešaka" nastaviti. No ovaj put bi Evropa i NATO svoje greške skupo platili jer bi se moglo desiti ono što je sad nezamislivo - da se naprimjer na Aerodromu koji je planiran u Trebinju napravi i vojna baza "Ruske mirovne misije".
 
Postavite prvi komentar za ovaj članak na forumu!

 
Žrtve zaborava PDF Ispis E-mail
Srijeda, 07 Oktobar 2009

 Uzorak Slike

Posljednji izvještaj Amnesty Internationala o Bosni i Hercegovini oštro kritikuje domaće vlasti zbog nebrige prema žrtvama ratnih silovanja. BIRN – Justice Report je razgovarao sa istraživačem Marekom Marczynskim, koji ukazuje na osnovne probleme te još jednom poziva domaće pravosuđe da uradi ono što međunarodno nije uspjelo

Ove sedmice, u srijedu, 30. septembra, Amnesty International u Sarajevu promovira još jedan izvještaj koji se tiče Bosne i Hercegovine i žrtava rata. Izvještaj pod naslovom “Čija pravda? Žene Bosne i Hercegovine još uvijek čekaju” oštra je kritika ovdašnjih vlasti i pravosuđa, ali i Tribunala u Haagu.

Amnesty International navodi kako je u Haagu od 1993. godine procesuirano 18 slučajeva koji su se ticali silovanja i seksualnog nasilja, dok je pred Sudom BiH od 2005. procesuirano 15 slučajeva, a 12 osoba je osuđeno. Žrtava je, smatra Amnesty International, na hiljade, i žena i muškaraca. Ipak, vlasti u zemlji iz koje potiču žrtve do danas nisu razvile efikasan sistem koji štiti ovu kategoriju, te i dalje, smatra Amnesty International, krše njihova osnovna ljudska prava time što im ne osiguravaju reparaciju, te što im ne pružaju potrebnu pomoć, materijalnu ali i psihološku, kao što ne pružaju ni adekvatnu zaštitu svjedocima u sudskim slučajevima.

“Mislim da su oni dva puta žrtve. Prvo zbog onoga što im se desilo tokom rata, i drugo, oni su žrtve jer nikoga nije briga šta im se dešava nakon toga. U mnogim slučajevima oni ne primaju nikakvu psihološku pomoć, penziju, kompenzaciju, nemaju pristup zdravstvenim uslugama... Oni su žrtve zbog činjenice da su zaboravljeni u proteklih 14 godina”, kaže Marek Marczynski za Justice Report.

ZAUVIJEK TABU TEMA: Istraživanje o pravima žena žrtava rata u BiH Amnesty International je počeo u decembru prošle godine, i od tada pa do objavljivanja izvještaja njihovi istraživači su više puta boravili u zemlji i razgovarali kako sa samim žrtvama, tako i s predstavnicima nevladinog sektora, te zvaničnicima.

“Silovanje je i dalje tabu tema u BiH, a preživjeli su stigmatizirani”, jedan je od zaključaka izvedenih 18 godina nakon što su prva masovna silovanja počinjena u ratu u BiH. U izvještaju se konstatuje da je silovanje jedini seksualni zločin koji Statut Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju (MKSJ/ICTY) prepoznaje kao zločin protiv čovječnosti. Kroz praksu, MKSJ je definisao da ratno silovanje može biti ratni zločin, zločin protiv čovječnosti i genocid.

Ipak, Amnesty International kritikuje i rad Tribunala izražavajući zabrinutost što su zbog završne strategije, koja je najavljena 2003. godine, neke optužnice skraćene i to baš u dijelu koji se odnosi na ratno silovanje. Prema završnoj strategiji, Tribunal bi trebao okončati svoj rad 2010. godine, ali prema procjenama zvaničnika ove institucije, posljednje suđenje bi se moglo završiti 2012., dok bi Žalbeno vijeće moglo raditi do 2015. godine.“Izbacivanje ovih optužbi je rezultiralo nedostatkom pristupa pravdi za one koji su preživjeli ratni zločin silovanja i nekažnjavanjem počinilaca”, navodi se izvještaju.

Marek Marczynski navodi kao primjer slučaj Milana i Sredoja Lukića, koji su u Haagu u julu 2009. godine osuđeni za ubistva, progone, maltretiranja, premlaćivanja te spaljivanja ljudi počinjena u Višegradu od 1992. do 1994. godine. Milan Lukić, prema navodima optužnice nekadašnji vođa paravojne grupe “Beli orlovi” ili “Osvetnici”, osuđen je na doživotnu kaznu, a Sredoje Lukić, bivši višegradski policajac i pripadnik “Belih orlova”, na kaznu zatvora u trajanju od 30 godina.

“Ipak, pouzdani dokazi o otmicama mladih žena, koje su potom zadržavane i silovane ili su nad njima činjeni drugi seksualni zločini u ‘Vilinoj vlasi’, hotelu pored Višegrada, prikupljeni su u Tribunalu i Sudu BiH. Brojne nevladine organizacije to su dokumentirale. Ipak, to nije dio optužnice, niti presude”, stoji u izvještaju. Dva dana nakon izricanja presude, Amnesty International je pozvao Tužilaštvo BiH da otvori istragu protiv Lukića. “U ovakvim slučajevima nije važno da neko dobije veću kaznu, važno je za žrtve da se prepozna da se to desilo. Razgovarali smo s mnogim žrtvama različitih kršenja ljudskih prava i svi govore isto. Nije najvažnija stvar da neko dobije najveću moguću kaznu, najvažnija stvar je da se to prepozna – da se prepozna šta se njima desilo”, izričit je Marczynski.

STALNI POLITIČKI PRITISAK: Amnesty International vjeruje kako je “s pravnog aspekta” moguće da se Milanu i Sredoju Lukiću sudi u BiH za zločine koji nisu bili uključeni u optužnicu Tužilaštva u Haagu, te tvrdi da će ustrajati u toj ideji sve dok se ona ne ostvari.

“Pozivat ćemo na to sve dok slučaj ne bude procesuiran u BiH. Sastat ćemo se s vlastima u BiH i pokušati da ih uvjerimo da je ovo nešto što je vrlo važno žrtvama, ali i zbog generalne percepcije pravde. Žrtve nam često kažu da ne mogu naći mir dok ne dobiju ovu vrstu priznanja, da se ono što se desilo zaista desilo”, kaže Marczynski.

Za Amnesty International je pozitivno ono što je Sud BiH do sada uradio na procesuiranju optuženih za ratna silovanja, ali smatraju da uskoro još puno toga mora biti učinjeno.

“Postoje dobre i loše strane u radu Odjela za ratne zločine Suda BiH. Dobre su da se polako počinje graditi kapacitet lokalnog pravosuđa u BiH da se nosi sa ovim kompleksnim slučajevima. U isto vrijeme, postoje neke lekcije koje bi se trebale naučiti od MKSJ-a, u smislu zaštite svjedoka i pružanja podrške svjedocima. Još puno toga treba uraditi kako bi se zadovoljili najviši standardi krivičnog prava”, zaključuje Marczynski. Na osnovu provedenog istraživanja, Marczynski je zaključio da je Državni sud još uvijek pod velikim političkim pritiskom koji dolazi od svih strana što učestvuju u vlasti. Također kaže da misli kako u praksi nema dovoljno političke volje da se radi na slučajevima ratnih zločina.

“Političari u BiH, umjesto da se raspravljaju o tome da li bi međunarodno osoblje trebalo ostati ili ne, trebaju razmišljati kako da podrže Sud da privede počinitelje pravdi, bez da od toga prave etničko i političko pitanje, već da počinitelji budu privedeni zbog onoga što su učinili”, kaže Marczynski.
 
 
Subota, 04 Septembar 2010, 16:08
katalog
 
Informišete se...
 
SvSva prava zadržava nolimit.ba
Moja Sana gradski magazin
medzlis
skender
opcina
samaasvoj
gat
MICROSOFT
vir
fsara
mojasana
elmont
otacisinovi
omic
oglasnik
terra
Sanski Most Live Webcam Moja Sana Radio