|
Vjerske teme
|
Utorak, 01 Novembar 2011 |
|
Katolici širom svijeta obilježili su blagdan, Svi sveti, kao i Dušni dan. Ovi praznici su na prigodan način obilježeni i u tri katoličke župe koje se nalaze na području općine Sanski Most. Tim povodom vjernici tradicionalno obilaze groblja i prisjećaju se svojih najmilijih.  Ovaj kršćanski blagdan danas je obilježen i u Sanskom Mostu. Na katoličkom groblju na Šušnjaru okupio se veliki broj vjernika koji su se paljenjem svijeća te polaganjem cvijeća prisjetili svojih najmilijih koji više nisu među živima. Tradicionalno, na ovaj dan veliki broj sanskih katolika, koji trenutno žive u inozemstvu, dolaze u Sanski Most kako bi obišli grobove svojih roditelja i predaka. Svetu misu na katoličkom groblju Šušnjar služio je sanski župnik fra Mijo Rajić, koji je i podsjetio na značenje i značaj ovog blagdana.
Po kršćanskoj tradiciji dva dana u godini, prvog i drugog novembra, vjernici se posebno sjećaju i u duhu povezuju sa svojim pokojnicima: to su blagdan Svih svetih i Dušni dan. Prvi zabilježeni istorijski tragovi ovog blagdana nalaze se u 4. stoljeću. Crkva je od svojih početaka jednom godišnje slavila sve svete mučenike. Mnogo je veće mnoštvo onih koji nisu stavljeni ni na oltar ni u kalendar, a u životu su ostvarili velika djela ljubavi prema Bogu i bližnjemu. Upravo te želi Crkva počastiti blagdanom Svih svetih. Neupadljivi, zaboravljeni ljudi koji su savjesno obavljali svoj posao i dužnosti, često podnosili nepravde, pokorom i trpljenjem zadovoljili za svoje grijehe i svjedočili veliku požrtvovnost: majke, očevi, vrsni radnici svake ruke, liječnici i ljudi svih zanimanja.... svi oni pripadaju mnoštvu svetih i njima je posvećen blagdan Svih svetih. |
|
|
Reis Mustafa ef. Cerić pozvao na jačanje suživota u BiH |
|
|
|
|
Srijeda, 17 Novembar 2010 |
 Središnju proslavu Kurban-bajrama u Gazi Husrev-begovoj džamiji u utorak u Sarajevu predvodio je poglavar Islamske zajednice reis Mustafa Cerić.
On je pozvao bošnjačke dužnosnike na ujedinjenje, a Bošnjake na jačanje suživota s drugim naroda i vjerskim zajednicama.
"Kormilari našega broda iz bošnjačkog naroda moraju se ujediniti - moraju zajedno čitati mapu rute u uzburkanom moru. U protivnom, prijeti nam potop poslije kojeg nema povratka. Na ovaj mubarek dan Bajrama, nema važnije poruke od poruke za naše muslimansko, bošnjačko i bosansko jedinstvo", rekao je u bajramskoj poruci reis Cerić.
Cerić je upozorio kako su Bošnjaci-muslimani zbog nejedinstva godinama bili izloženi brojnim kušnjama i opasnostima.
"Svi su nam pomagali da se potpuno ne utopimo, ali nitko nam nije pružio iskrenu ruku koja bi nam omogućila da svojim brodom sami kormilarimo", dodao je.
Poglavar islamske zajednice u BiH pozvao je Bošnjake muslimane na suživot s predstavnicima drugih naroda i vjerskih zajednica kazavši da tako mogu izgraditi mir i blagostanje.
"Potrebno nam je jedinstvo u različitosti naše nam zajedničke domovine i države na temelju međusobnog povjerenja, koje je moguće ako spojimo naša zajednička nadanja i ako se udružimo u borbi protiv naših zajedničkih muka", rekao je. |
|
|
Klanjan Bajram namaz širom BiH |
|
|
|
|
Srijeda, 17 Novembar 2010 |
 Širom Bosne i Hercegovine klanjan je Bajram namaz. Muslimani širom svijeta danas obilježavaju Kurban Bajram. Bajram namaz klanjan u šest džemata na području Srebrenice
Oko 500 vjernika iz Srebrenice, okolnih sela i Srebreničana koji su trenutno u Federaciji BiH i dijaspori, klanjalo je jutros bajram namaz po prvi put u tek obnovljenoj čaršijskoj džamiji „Mi smo u Srebrenici najsretniji narod na čitavom dunjaluku, jer je drugačije dočekati Bajram u nekom drugom gradu, nego ovdje. Puni smo emocija znajući da mnoge majke ovdje nemaju koga dočekati i nema im ko otvoriti vrata. A i nama je ovdje teško kada nas majka pogleda i podsjetimo je na njenog sina. Istovremeno, ponosni smo što majkama možemo pružiti trenutačnu radost“, rekao je Damir ef. Peštalić, glavni srebrenički imam koji je klanjao bajram namaz.
On je dodao da je uz Allahovu pomoć Bošnjacima omogućeno da se vrate u Srebrenicu, da organizuju život i porodicu, da se raduju bajramima i svoju radost podijele sa komšijama raznih nacionalnosti.
„Svi vjerski praznici idu u pravcu da približavaju ljude, da zajedno izgradimo bolju budućnost i da nam ovdje svima bude lijepo“, dodao je Peštalić.
Bajram namaz u srebreničkoj džamiji klanjali su, između ostalih, Sadik Ahmetović, ministar sigurnosti BiH, Osman Suljić, načelnik Općine Srebrenica, ali i desetine Srebreničana koji su došli iz Federacije BiH, kao i Mirza Klančević koji je došao iz Australije, te Alija Salkić iz Dugog Polja kod Potočara koji sada živi u Švajcarskoj.
„Došao sam da podijelim kurbane mojim komšijama i mogu reći da sam ovdje najsretniji, posebno danas“, rekao je Salkić. I ovog Bajrama Izet Halilović je pred džamiju došao sa tri okićena konja.
Bajram namaz klanjan je jutros i u obnovljenim džamijama u Potočarima, Sućeskoj, Osmačama, Dobraku i Osatu. Centralna bajramska svečanost za područje Tuzlanskog muftijska održana u Prinčevoj džamiji u Tuzli
Centralna bajramska svečanost za područje Tuzlanskog muftiluka održana je u Prinčevoj džamiji u Tuzli. Bajram namaz je predvodio i bajramsku hutbu uputio muftija tuzlanski Husein efendija Kavazović.
„Braćo i sestre. Ovo su dani kurban bajrama. Završava se obred hadža, prinose se kurbani. Ti drevni propisi su nam ostavljeni u dužnost i dobro je što to činimo. Iskoristimo i ove dane bajrama za međusobnu ljubav, pažnju i popravljanje odnosa među Muslimanima. Pozivam vas da svoje kurbane prinesete u božije ime. Ne zaboravite da svoj kurban dijelite sa drugima, posebno siromašnima. Neka naši kurbani obraduju i korisnike Narodne kuhinje „Imaret“ u Tuzli. Svima vama čestitam Bajram. Provedite ga sa svojom porodicom, prijateljima u sreći i rahatluku. Bajram posebno čestitam siromašnim i bolesnim Muslimanima sa dovom da im dragi bog olakša njihovu situaciju i ukloni bol“, poručuio je muftija tuzlanski Husein efendija Kavazović.
Bajram namaz klanjan je i u svim džamijama na području tuzlanskog muftiluka. Bajram u Gornjovrbaskoj regiji Centralna svečanost klanjanja Bajram namaza na području Medžlisa IZ Bugojno organizirana je u Kulturnom centru princeze Dževhere uz prisustvo više hiljada vjernika. Klanjanje bajram-namaza predvodio je glavni bugojanski imam Vehid ef. Arnaut, dok je bajramsku poruku reisu-l-uleme IZ u BiH Mustafe Cerića prenio Salih ef. Indžić, imam Kulturnog centra princeze Dževhere. Na području Donjeg Vakufa Bajram-namaz je klanjan na ukupno četrnaest mjesta. Najveći broj vjernika okupio se u Duzića džamiji, gdje je klanjanje bajram-namaza predvodio Esad ef. Slipac, glavni imam Medžlisa IZ Donji Vakuf. Enes ef. Omerović, glavni imam Medžlisa Gornji Vakuf, predvodio je klanjanje Bajram-namaza u gradskoj Džamiji Mehmed-bega Stočanina. U organizaciji gornjevakufskog Medžlisa u srijedu, drugog dana Kurban-bajrama, u Centru za kulturu i obrazovanje, najavljeno je održavanje svečane akademije, u čijem programu će sudjelovati članovi hora BZK “Preporod” i učenici Osnovne škole Gornji Vakuf. Gost predavač bit će dr. hfz. Safvet Halilović. Bajram klanjan u Banja Luci Imam banjalučki Saudin Gulamić poručio je danas da je Kurban-bajram praznik mira, tolerancije, uvažavanja i suživota. "Kurban-bajram je Bajram žrtve. Danas treba da obratimo pažnju na siromašne muslimane, ali i ljude drugih vjeroispovijesti, jer ovaj veliki praznik šalje poruku mira tolerancije i suživota", rekao je Gulamić nakon vjerskog obreda u Medžlisu Ferhat-pašinom u Banjaluci. On je istakao da muslimani u BiH na današnji praznik veličaju Boga, zahvaljujući mu na mnogobrojnim blagodatima kojima ih je obradovao i kojima ih obasipa. "Svi u BiH moramo da živimo u miru, toleranciji i da uvažavamo jedni druge. Samo na taj način možemo opstati i uživati u svim Božijim blagodatima", poručio je Gulamić. Imam banjalučki je Kurban-bajram čestitao svim muslimanima u BiH i dijaspori. |
|
|
Hadžije iz Sarajeva krenule prema Saudijskoj Arabiji |
|
|
|
|
Četvrtak, 28 Oktobar 2010 |
|
 Drugi konvoj hadžija koji autobusom putuju iz BiH na hadž krenuo je u 11 sati ispred džamije Kralja Fahda u Sarajevu put Saudijske Arabije. U ovom konvoju nalaze se hadžije sa prostora sarajevskog, goraždanskog, mostarskog i travničkog muftijstva.
Prvi konvoj autobusa sa hadžijama iz BiH krenuo je u utorak ispred džamije Princa Abdullaha u Tuzli. U tom konvoju putuju hadžije sa prostora tuzlanskog, banjalučkog, bihaćkog i zeničkog muftijstva, a jučer im se priključio i jedan autobus sa hadžijama iz Sarajeva i taj će autobus stranica zulhulejfa.ba pratiti putem GPS-a sve vrijeme putovanja, baš kao i konvoj koji je u srijedu krenuo iz Sarajeva.
Ove godine autobusima na hadž putuje 578 hadžija iz BiH, a njihov dolazak u Medinu planiran je 2. i 3. novembra.
Hadžije koje putuju avionom, njih 1.000, put Mekke i Medine krenut će 2, 3. i 4. novembra letovima sa sarajevskog i tuzlanskog aerodroma. sarajevo-x.com |
|
|
Otvorena džamija u Donjoj Puharskoj |
|
|
|
|
Nedjelja, 01 August 2010 |
|
U prisustvu velikog broja vjernika, predstavnika IZ Prijedor i bihaćkog i travničkog muftiluka, lokalnih zvaničnika, te prijedorskog župnika Marijana Stojanovića u subotu je u povratničkom naselju Donja Puharska, kod Prijedora, otvorena novoizgrađena džamija. Izgradnja džamije u ovom mjestu koštala je više od 800.000 KM i trajala je punih sedam godina. Sredstva za izgradnju džamije obezbijedili su najvećim dijelom sami vjernici, povratnici u ovaj kraj, ali i građani iz dijaspore. U Donjoj Puharskoj trenutno živi oko 300 povratničkih porodica. |
|
|
Pripreme za manifestaciju ''Musala'' |
|
|
|
|
Ponedjeljak, 07 Juni 2010 |
|
 U toku su organizacijske pripreme za ovogodišnju kulturno vjersku manifestaciju „Musala“. Tim povodom danas je u haremu Hamzibegove džamije održana pres konferencija. Ovogodišnja manifestacija kojom se obilježava dolazak islama na ove prostore, trebala bi biti najorganizovanija i najposjećenija do sada, istaknuto je na danas održanoj pres konferenciji. Novinarima su se danas obratili predstavnici Islamske zajednice općine Sanski Most, kao i načelnik općine, dr. Sanjin Halimović. Direktor manifestacije, Mirsad ef. Spahić, rekao je da će se u okviru ovogodišnje manifestacije, koja će se održati u periodu od 30. juna do 2. jula, održati niz prigodnih sadržaja. Podršku organizaciji ovogodišnje manifestacije pružiće i kulturne institucije Turske i Irana, te je na taj način manifestacija „Musala“ zadobila snažan internacionalni značaj te prerasla dosadašnje okvire, istakao je efendija Spahić. U okviru same manifestacije predviđeno je održavanje vjerskih, kulturnih i sportskih sadržaja, a snažnu podršku ovogodišnjoj manifestaciji pružiće općina Sanski Most, te javna ustanova „Kult media“. Načelnik općine, dr. Sanjin Halimović, istakao je značaj manifestacije u smislu promocije Sanskog Mosta te razvoja vjerskog turizma. Glavni sanski imam Husein efendija Kovačević, još jednom je istakao kulturnu i istorijsku važnost Musale za muslimane ovih prostora. Musala je bila prva džamija u ovom podneblju i prva iskra islama koja je zabljesnula na našim prostorima, istakao je efendija Kovačević. Kada je riječ o programskom sadržaju ovogodišnje manifestacije, ona će obilovati nizom programskih sadržaja, kao i brojnim učesnicima iz naše zemlje, Turske i Irana. Sam lokalitet na kojem se nalazi kulturno istorijski spomenik Musala u Donjem Kamengradu, ovogodišnju manifestaciju dočekuje su sasvim novom ruhu. U proteklom periodu obavljeni su radovi na uređenju ovog lokaliteta, izgrađena je zaštitna ograda, nova drvena kupola te su obavljeni restauratorski radovi na mihrabu Musale. Općina Sanski Most će, prema riječima načelnika općine dr. Sanjina Halimovića, u narednom periodu finansirati poslove oko konačnog uređenja putne infrastrukture u ovom području. Važno je također istaći kako je obavljen tender za obnovu kamengradske tvrđave, važnog istorijskog objekta, čiju će obnovu i restauraciju finansirati Republika Italija. Zlatan Čekić |
|
|
Između sergije i igara na (ne)sreću |
|
|
|
|
Četvrtak, 25 Mart 2010 |
|
Kad god se u našim prilikama spomene izgradnja nove ili obnova stare džamije, čujemo veoma čest komentar koji umnogome odražava stanje duha samog komentatora, a koji glasi: ''ŠTA ĆE NAM DŽAMIJE, PRAVITE NAM FABRIKE''. Ovaj komentar je nelogičan iz više uglova gledanja, a prije svih upućuje se na pogrešnu adresu. Zadaća IZ-a nije da gradi fabrike, nego da organizira vjerski život na području svoga djelovanja, a u našem slučaju vjerski život se kvalitetno može organizirati samo kroz izgradnju džamija tamo gdje se za njima ukaže potreba. Sami pobornici ideje ''GRADIMO FABRIKE, A NE DŽAMIJE'', poziv na izgradnju neke od džamija putem dobrovoljnih (naglašavam riječ dobrovoljnih) akcija tj. sergija osjećaju manje više kao namet, a ne kao mogućnost sudjelovanja u jednom velikom hajru. Sa druge strane oni koji svojim dobrovoljnim prilozima podržavaju gradnju džamija nemaju ništa protiv gradnje fabrika, što, svakako, odražava stanje njihovog duha! U gradnjama džamija, kojih je usput spomenimo od završetka agresije pa naovamo izgrađeno oko 500, prvenstveno na mjestima gdje su bile porušene, pobornici gornjeg komentara vide i kao bezrazložno trošenje novca sa kojim se može pokrenuti dosta novih proizvodnih pogona u našoj zemlji i samim tim zaposliti veliki broj ljudi, koji bi kasnije od svojih plata mogli graditi džamije. Da li?! Da naši komentatori gradnje džamija zbilja misle iskreno, onda bi oni mogli naći sijaset prilika u kojima bezrazložno bacaju svoj novac u ogromnim količinama, mada to i ne primjećuju, a kada bi sa tim rabotama prestali i taj novac uplaćivali u neke prethodno formirane fondove ne samo da bi mogli izgraditi prijeko željene fabrike na koje se pozivaju, nego bi im ostala i neka markica više (1, 2, 5 ili 10) da je ubace u kutiju za sergiju. Na samo jednom primjeru slikovito ćemo ukazati kako u vremenu besparice (moderni izraz za to je ekonomska kriza), naši ljudi bacaju nemilice svoj novac. Već pogađate, igre na (ne)sreću su taj primjer vreće bez dna koja guta sve naše potencijalne fabrike, pa ako hoćete i džamije!
Alea iacta est – kocka je (u)bačena!
Ako je Julije Cezar u historiji ostao poznat po izreci ''kocka je bačena'', onda bismo mi mogli ostati poznati, između ostaloga, i po tome što smo se ''na kocku bacili''. Naime, ne postoji ''djelatnost'' u BiH koja je doživjela takvu evoluciju kao što su to igre na sreću. Njih ima jako mnogo, a kod nas su najzastupljenije sportske kladionice. Prve kladionice u našoj zemlji otvorene su 1999. godine, a danas, prema nekim procjenama, njihov broj se kreće oko 3.000 poslovnica, što statistički znači da na svakih 2.500 stanovnika dođe po jedna kladionica. (U usporedbi sa Velikom Britanijom, gdje tradicija klađenja postoji stoljećima, Bosanci i Hercegovci imaju znatno više kladionica. U Britaniji jedna kladionica dođe na svakih 7.000 građana.) Gotovo da danas u BiH ne postoji ruralno područje, a kamoli urbano, u kojem, sa velikim uspjehom, ne egzistira jedna od sportskih kladionica. Primjerice, u jednom ruralnom području kroz koje često prolazim, a koje broji između 150 i 200 domaćinstava, 100% bošnjačkih, postoje dvije sportske kladionice i jedna pekara.
Simptomatično ili ne, ovaj podatak može značiti da je potreba za klađenjem stanovnika ovog mjesta duplo izraženija negoli potreba za hljebom. Sve kladionice postoje zbog njihovih vlasnika ili organizatora koji se enormno bogate, a kako i ne bi, jer osim novca koji im ostaje nakon što podmire eventualne dobitke prema kladioničarima/dobitnicima, ostaje im i ono što po slovu zakona pripada državi. Naime, prema pisanju pojedinih internetskih portala i dnevnih novina, kladionice ovoj državi duguju i više nego mnogo. U pitanju su višemilionski iznosi, što uostalom potvrđuju i prošlogodišnji nalazi Porezne uprave FBiH da privatne kladionice državi duguju blizu 70 miliona maraka po osnovu utajenih poreza i doprinosa. Poreznici su tada upozorili da su im po ovom pitanju vezane ruke "jer kladioničari uglavnom izbjegavaju plaćanje propisanih obaveza tako što koriste povoljnosti trenutno važećih zakona koji se, u pravilu, ne rješavaju na efikasan način, a čime su federalni i kantonalni budžeti uskraćeni za visoke iznose pripadajućih prihoda". O nehumanim uvjetima rada u njima, te životnoj opasnosti kojima su izloženi njihovi radnici (obično ženskog spola), da i ne govorimo. No, nisu vlasnici kladionica krivci što kladionice postoje, krivci su sami igrači koji ih svojim novcima, pa makar i posljednjom markom iz džepa održavaju. Ni činjenica da gube redovno, ne može ih razuvjeriti da su na pogrešnom putu. Kad kažem da gube redovno, tu mislim i na one koji ponekad i dobiju, ali kada uporede ukupan iznos uloženog i dobivenog novca, shvate da su u velikoj dubiozi. Stručnjaci kažu da postoje dva tipa kladioničara, prvi koji se klade iz hobija i drugi koji su postali ovisnici i koji se, ako ne posjete svoju “poslovnicu” barem jednom dnevno, osjećaju veoma nervozno. A ovisnost o klađenju je bolest koju treba liječiti. Posljedice te ovisnosti mogu biti depresija, migrena, nesanica i sve ostale bolesti koje su povezane sa stresom. Između ostalog, čovjek koji se polahko “navikava” na život u kladionici ili na dobitak od nje (kao i od bilo koje druge igre na sreću) gubi volju za radom i poštenim stjecanjem imovine. Kada ovakvi igrači ne bi imali drugih problema – i ovaj bi im bio dovoljan! Ovdje je bitno napomenuti još jedan frapantan podatak koji govori o liječenju ovisnika o kocki. Naime, 20 do 30 posto njih je prije liječenja pokušalo izvršiti samoubistvo!!! Stoga nas ne treba čuditi svakodnevni prizor koji se vidi u i oko svake kladionice: armija ljudi, mahom mladih, satima sjedi ispred oficijelnog TV-a buljeći u TTX, očekujući da ga “ne izda” sreća, pritom ne pomišljajući na svoje obaveze prema kući, školi, zajednici u kojoj živi (poseban problem “ovisnosti o kladionicama” imaju maloljetnici koje niko ne sprečava da u njih ulaze mada je to zakon izričito zabranio). U takvom ambijentu ne iznenađuje činjenica da su upravo kladionice omiljena mjesta razbojnika. A ti razbojnici možda i jesu regruti ovih ustanova, razočarani gubitnici, koji u brzom bogaćenju vide svoj spas. Nažalost, osim otuđenja novca iz kladionica, ovakve pljačke se završavaju i smrtnim ishodom.
Bio sam kladioničar, a sad više ne…
Jedan bivši kladioničar koji sebe nije smatrao “ovisnikom” o klađenju (iako se kladio svaki dan) kazao mi je da je u prosjeku godišnje na kladionicu trošio između 750 i 1.000 KM (kakva je onda situacija sa ovisnikom?) te da je kladionica koju je on najčešće posjećivao (jedna od one dvije sa početka ovog teksta) sedmično zarađivala oko 2.000 KM. (Ako sada uzmemo u obzir da je i njena susjedna konkurentska kladionica zarađivala također 2.000 KM sedmično, u šta ne sumnjamo (u ruralnom području koje broji 150 do 200 domaćinstava), dolazimo do uznemirujuće cifre: godišnje se u samo te dvije kladionice dobrovoljno i naivno ubrizga oko 216.000 KM!!! – pretpostavite sami kakva je situacija u većim gradskim sredinama?! Usput sam ga upitao: “U momentu dok si igrao kladionicu, svakodnevno, koliko si puta svojim novcem učestvovao u izgradnji neke od džamija putem sergija?” “Jednom ili dva puta”, rekao je, dodajući da je tada na ime toga da(va)o između 2 i 5 KM?! Dakle, u toku godine!
Ovo je zapravo priča svakog od njih, bivših i sadašnjih. Sada, kada uzmete u obzir ovog bivšeg kladioničara i svakog onog koji igra i dalje, možete zamisliti koliko se baci novca dnevno, sedmično, mjesečno, godišnje... u jednoj deceniji u kladionici, i to samo u mjestu u kojem živite, a kamoli u cijeloj zemlji. Koliko je to potencijalnih fabrika koje su mogle biti izgrađene? Koliko je to projekata od kojih je sama država mogla imati mnogo koristi, a i svi oni koji su na ovaj način bacili svoj novac u nepovrat! U rješavanju ovog problema država mora preuzeti ključnu ulogu. Ali dok se to ne desi (mada je počelo), odgovornost je na nama i zato treba početi od sebe, iz svoje avlije, s posebnim osvrtom na vlastitu djecu, jer, sviđalo se to nama ili ne, stvarnost je neumoljiva, a ona nam kaže da su naša djeca (često maloljetnici) žrtve kladioničarskog duha koji je se nadvio nad ovim našim beznađem. Neka ovo na umu imaju posebno oni koji grade džamije ili neke druge općekorisne stvari. Ulagati novac u takve projekte ne predstavlja ni gubljenje novca, a ni vremena. Sa druge strane, odavati se kladionicama i uzdati se u nafaku na sreću predstavlja upravo to: gubljenje novca i gubljenje najvećeg postojećeg nam resursa –vremena. Hrabro zaključimo na kraju: ne igrajmo igre na sreću, igrajmo samo na sigurno – svoj novac ulažimo u projekte od kojih ćemo imati hajra na oba svijeta, a ti projekti jesu i fabrike i džamije. Igre na sreću su vreća bez dna koju niko nije počeo puniti a da kasnije nije zažalio! Edin Memić |
|
|
Srijeda, 24 Mart 2010 |
|
U Sali gradske vijećnice u Sanskom Mostu danas održano je savjetovanje imama iz četiri medžlisa s područja bihaćkog i banjalučkog muftijstva. Teme su bile edukovanje i napredovanje imama u službi, te izvođenje mektebske nastave.  Danas održanom savjetovanju prisustvovali su imami četiri medžlisa: Sanski Most, Prijedor, Kozarac i Ključ. Rukovodilac vjersko prosvjetne službe Rijaseta Islamske zajednice BiH, Muharem Omerdić, govorio je o mogućnostima edukacije za imame kao i napredovanju tokom službe. Prema njegovim riječima, posebna pažnja, kada je riječ o edukaciji i usavršavanju imama posvećuje se unutar Islamske zajednice, kako bi se nivo edukovanosti i osposobljenosti službenika Islamske zajendice podigao na što viši nivo.
Na danas održanom seminaru o procesu mektebske nastave, te o njegovom usavršavanju, govorio je Ibrahim Beglerbegović. Ovom prilikom je istaknuto kako je Islamska zajednice izuzetno zadovoljna načinom rada imama u pomenuta četiri medžlisa. Zlatan Čekić |
|
|
Hoće li "zemlja čokolade" zabraniti minarete? |
|
|
|
|
Srijeda, 25 Novembar 2009 |
|
Protivnici minareta tvrde kako ovi "svjetionici vjere" ne predstavljaju religijski simbol, već simbol islamizacije sekularne države. Iz malene kuće u Zürichu odjekuje poziv na molitvu. U blizini kuće ni traga minaretu niti bilo kakvom simbolu koji bi upućivao da upravo ondje muslimani obavljaju svoj vjerski obred. Dio Švicaraca želi da tako i ostane. Mahmoud El Guindi, član tamošnje islamske zajednice, odlučio je javnosti otvoriti vrata džamije u nadi da će time nestati i predrasude i nerazumijevanje. Bez uspjeha. Mahmoudu teško pada nerazumijevanje njegovih švicarskih sugrađana: "Na minarete gledam kao na simbol vjerske slobode. U javnosti postoji strah od islama i muslimana, prije svega zbog tragičnih događaja iz proteklih godina. Ali ako ljudi dođu ovdje i popričaju s vjernicima mogu vidjeti da je islam miroljubiva religija baš kao i svaka druga." Simbol vjere ili politike? Sa 400.000 vjernika islam je, odmah nakon kršćanstva, najraširenija religija u Švicarskoj. Ali, u cijeloj zemlji postoje tek četiri omanja minareta. Zahtjevi za njihovom izgradnjom u pravilu se odbijaju. Kada je muslimanska zajednica javnosti otvorila vrata, odaziv je bio vrlo skroman. Umjesto u džamiju, dobar dio Švicaraca pohrlio je na okupljanja protivnika minareta, poput onih koja je predvodio i organizirao parlamentarni zastupnik Ulrich Schluer. Za njega su minareti prvi korak prema islamskoj državi: "Minareti nisu religijski simbol, već simbol politike koja Švicarskoj želi nametnuti šerijatsko pravo koje je u potpunoj suprotnosti s tradicionalno demokratskim švicarskim zakonima. U tome je srž problema." Okupljeni su većinom toplo pozdravili takav stav. Dobar dio njih nema nikakvo iskustvo s islamom, već se jednostavno boji nečeg nepoznatog i egzotičnog. Švicarci podjeljeni Evo što o toj temi misle slučajni prolaznici: „Podržavam zabranu. Nisam protiv islama, ali sam protiv minareta kao simbola moći i utjecaja.“ „Kršćanin sam i nisam protiv islama, ali sam protiv toga da šerijatski zakon zavlada u Švicarskoj.“ Referendum koji ostavlja gorak okus Za švicarsku muslimansku zajednicu, čiji članovi mahom potječu iz Turske ili s Balkana gdje se nisu imali prilike susresti sa šerijatskim pravom, spomenuta rasprava postala je itekako bolna. Velika popularnost kompjuterske igre u kojoj igrači ruše minarete dok se pojavljuju u švicarskim gradovima za muslimane predstavlja veliku uvredu. Taner Hatipoglu, predsjednik ciriške islamske zajednice, ogorčen je činjenicom da je rasprava o vjerskim slobodama postala poligon za demonstraciju predrasuda najgore vrste: „Oni govore kako žele zaustaviti izgradnju minareta te izvlače probleme za koje kažu da ih izazivaju muslimani. Kažu da će, ako ljudi budu glasali protiv minareta, problemi biti riješeni. Prvi bih dao svoj glas ako bih znao da će svi problemi nestati zajedno s minaretima. Kampanja ima za cilj ocrniti islam i muslimane i u tome je srž problema. Islamska zajednica u Švicarskoj je marginalizirana i mislim da je to pogrešan pristup.“ Vlada za minarete, što će reći građani? Posljednje istraživanje javnog mnijenja pokazuje da će referendum biti neizvjestan. Švicarska vlada pribojava se da bi sporni minareti mogli narušti odnose s muslimanima, ali i s islamskim državama. Vlada stoga poziva građane da glasaju protiv zabrane. Mnogi se u Švicarskoj pribojavaju da će referendum, kakav god bio njegov ishod, kod muslimana ostaviti gorak okus u ustima. DeutscheWelle |
|
|
Ramazanska hutba reis ul-uleme Mustafe Cerića |
|
|
|
|
Petak, 21 August 2009 |
 Reisu-l-ulema Mustafa Cerić imamio je danas džumu namaz u Gazi Husrev-begovoj džamiji u Sarajevu te održao prvu ramazansku hutbu u ovom Ramazanu, javlja MINA.
U cjelosti prenosimo hutbu reisu-l-uleme:
"Hvala Allahu koji je oduvijek prvi u odnosu na sve što je postalo i što postaje, koji je zauvijek posljednji u odnosu na sve što nestaje i što će nestati. Hvala Allahu koji je pojavan u Svojoj uzvišenosti i Svojoj moći bez udaljenosti, koji je tajan u Svojoj prisutnosti i blizini bez dodira, koji je svakom biću posvetio Svoju milost i svakoj stvari odredio pravu mjeru. Hvala Allahu koji nas obasipa Svojom milošću, koju vidimo i koju nevidimo.
Hvala Allahu koji je poslao vjerovjesnika Muhammeda, a.s., koji nas je poučio pravoj vjeri, koji nam je donio radosnu vijest o šefa'atu, koji nas je uputio u tajne uspjeha na ovom svijetu i tajne spasa na drugom svijetu. Hvala Allahu koji nam je u Ramazanu propisao ibadet posta, koji nas štiti od svega što nas udaljava od ljubavi prema Njemu i Njegovom stvorenju.
Draga braćo i sestre, Uzvišeni Allah u Kur'anu Časnom kaže: - Vi kroz sabur i namaz treba da dobijete snagu (Kur'an, 2:153). A sabur je post. Alejhisselam je Ramazan nazvao „mjesecom sabura“, jer se kroz sabur duša odgaja i navikava da bude pokorna Uzvišenom Allahu. Alejhisselam kaže: - Sabur je pola vjere, a post je pola sabura, Dakle, bît vjere je sabur - upornost, stamenost, odlučnost, sigurnost i izdržljivost na putu općeg dobra i vlastite sreće.
I kao što se treba učiti i navikavati svakoj plemenitoj osobini, tako se čovjek treba učiti i navikavati na plemenitu osobinu sabura kroz post, kao najbolji način da čovjek upozna samog sebe, da se uvjeri u sposobnost vlastite duše, da osjeti radost ličnog uspjeha. Jer, doista, svaki dan posta u Ramazanu je svaki dan lična pobjeda na iftaru, posebno za omladinu.
Zato Uzvišeni Allah, kako nam se prenosi od Alejhisselama, pobožnog mladića uspoređuje sa melekima, pa mu kaže: - Mladiću, ti koji si ostavio svoje mladalačke strasti zbog Mene, ti si kod Mene kao neki meleki. Slično je i sa postačem kojeg Uzvišni Allah hvali melekima, pa im kaže: - O meleki, pogledajte mog pokornika, mog abda, ostavio je svoje požude i svoje strasti, ostavio je hranu i vodu zbog Mene.
Zato je post vrijednost koja se ne može mjeriti ni sa kakvom dunjalučkom vrijednošću: – Sve što čovjek radi pripada njemu samome osim posta, jer post je Moj i Ja ću to posebno nagraditi - kaže Uzvišeni Allah. Slično je i sa džamijama za koje Allah kaže: - Džamije pripadaju Allahu i zato u njima nemoj prizivati nikoga drugog (Kur'an, 72:18).
Tako isto je i Mekka, za koju Allah Uzvišeni veli vjerovjesniku Muhammedu, a.s., da kaže: - Zapovijeđeno mi je da obožavam Gospodara ovoga grada kojeg je On učinio svetim! (Kur'an, 27:91). Dakle, poput Allahu najdražih mjesta, kao što su džamije i grad Mekka, post je Allahu najdraži čovjekov ibadet i zato je ibadet posta izdvojen iz nagodbe za bilo kakvu nadoknadu pa se stoga kaže: - Sve što čovjek radi dobroga na dunjaluku podložno je izuzimanju za njegova loša djela osim ibadet posta, koji ne ulazi u bilo kakvu nadoknadu.
Lijepo je da se podsjetimo na ovaj kur'anski ajet u kojem se nagovještava ta posebna nagrada: - Niko ne zna šta se skriva kao utjeha i kao nagrada za ono što su dobroga uradili (Kur'an, 32:17). Također, kur'anski ajet: - Saburom oplemenjeni ljudi bit će neograničeno nagrađeni (Kur'an, 39:10), govori nam o ibadetu posta kao najvišem stepenu čovjekove vjere, koja zaslužuje posebnu Allahovu nagradu.
U jednom hadisu se kaže da je Uzvišeni Allah rekao: - Onaj koji se Mene sjeti u svojoj duši i Ja ću se njega sjetiti u Svojoj Duši. Nije li post upravo taj trenutak u kojem se naša duša najiskrenije sjeća svoga Gospodara, Koji se onda sjeća nas sa svim našim potrebama, od kojih je najvažnija ona da ne budemo sami, da ne budemo zaboravljeni.
Post je, dakle, povratak sebi i svojoj duši koja se sjeća svog porijekla i svog imena kako bi znala gdje je i šta je u ovom svijetu samoće i zaborava. Ima li šta vrjednije od spoznaje da ste baš vi u duši vašeg Gospodara!? Ima li šta uzvišenije od osjećanja da ste baš vi danas dok postite u Allahovoj milosti koja se ne može ničim izmjeriti!?
Ima li ljepšeg trenutka u vašem životu od trenutka kad ste svjesni da vam se i meleki dive dok veličate Uzvišenog Allaha! Ima li veće sreće od sreće iftara u kojem je samo još jedna vaša pobjeda na putu do vašeg velikog uspjeha, a to je ulazak u zonu Allahovog raziluka!? Nema ništa vrjednije, nema ništa uzvišenije, nema ništa ljepše, i nema ništa veće od naše sreće što znamo, možemo i hoćemo da budemo zajedno u ibadetu posta, koji nas snaži u našoj namjeri da budemo primjer dobrote i mira uvijek i na svakom mjestu.
Zato, draga braćo i sestre, nemojte propustiti priliku da u Ramazanu oplemenite svoju dušu i osnažite svoju volju na putu našeg moralnog oporavka. Allahu Sveznajući, pouči nas da volimo sve što ti voliš i da radimo sve što ti voliš da radimo! Allahu Svemoćni, osnaži nas na putu istine i pravde! Allahu Milostivi obaspi nas Tvojom neizmjernom milošću!" |
|
|
Hudba reisa Cerića na Kosovu: Treba tražiti put do istine i pravde |
|
|
|
|
Nedjelja, 09 August 2009 |
|
 Jučer je reisu-l-ulema Mustafa Cerić u okviru zvanične posjete Islamskoj zajednici Kosova imamio džuma-namaz i održao hutbu u džamiji džemata Gornje Ljubinje u Prizrenu. Reis je održao hutbu u prisustvu muftije Kosova Naima Trnave, glavnog muftije IZ-a u Srbiji Muamera Zukorlića i više stotina muslimana Turaka, Albanaca i Bošnjaka Prizrena. "Nisu isti oni koji sjede i čekaju da im neko drugi nađe rješenja i oni koji ustanu i traže rješenja za svoje probleme. Allah uzdiže na viši stupanj one koji ustanu i traže put do istine i pravde u odnosu na one koji sjede i čekaju. To je Allahovo obećanje. Samovolja i sujeta Prema tome, narod koji se poziva na vjeru vjerovjesnika i iskustvo Allahovih poslanika ne smije biti ovisan o milosti silnika, ne smije biti ovisan o tuđoj pameti, ne smije biti ovisan o tuđoj volji, ne smije biti ovisan o strancu koji ga ne razumije, ne smije dovoditi u pitanje svoj opstanak i ostanak u vlastitom domu i vlastitoj domovini zbog svađe i nesloge oko ništa, osim samovolje pojedinca i sujete samohvaljivca", kazao je reis u hutbi i nastavio: "Narod kojemu se udara na čast i dostojanstvo, narod kojemu se osporava pravo na život, vjeru, slobodu, imetak i čast, narod koji se mora izboriti za svaki gram svoje slobode, nema pravo povjeravati svoju sudbinu onima koji mu ne žele dobro, nema pravo dozvoliti da ga iz jedne te iste rupe zmija ujeda sto puta. |
|
| |
|
|
|
|
-°C 
