Turska sa svojih 75 milijuna stanovnika obilježila je prošlog petka(31.7.) 50. obljetnicu od kako je službeno najavila zahtjev za članstvo u EU, u vrijeme dok se zajednica još zvala Europska ekonomska zajednica.

Istoga dana 1959.godine turski premijer Adnan Menderes predao je prvu partnesku aplikaciju za ulazak u ovu ekonomsku zajednicu koju je tada činilo šest zemalja: Belgija, Francuska Italija, Luxembourg, Nizozemska i Njemačka, a koju je ova šestorka osnovala samo dvije godine ranije, 1957.godine.

Turski je zahtjev stigao mnogo ranije od aplikacija današnjih zemalja koje se smatraju teškim i utjecajnim kategorijama, kao što su Velika Britanija ili Španjolska. No turski se zahtjev protezao i povlačio gotovo ubitačno sporo zajedno s trajnim sumnjama oko konačnog cilja -obostranih odnosa između Turske i Europe.

Najprije je Europska ekonomska zajednica odbacila turski zahtjev. 1963.godine obje strane su prihvatile sporazum o pridruživanju koji ne spominje mogućnost članstva Turske. Ankari je ipak trebalo gotovo 40 godina da dobije status zemlje kandidata i još šest godina kako bi 2005.godine zajedno s Hrvatskom otvorila pristupne pregovore o članstvu.

Turska nema razloga za slavlje

Naša zemlja neće više tolerirati gubljenje vremena i kašnjenja“, izjavio je glavni turski pregovarač Egemen Bagis povodom obljetnice predaje zahtjeva za članstvo, dodajući kako ovo sjećanje i obljetnica ne predstavaju razlog za slavlje. „Moramo povući pouke iz pogrešaka u prošlosti, ispuniti naše obveze i ostvariti cilj, a to je punopravno članstvo što prije“, dodaje Bagis ističući kako je Ankara odlučna nastaviti na svojem europskom putu i putu reformi.

Nakon četiri godine pristupnih pregovora Turska je otvorila 11 od 35 poglavlja. Proces otvaranja i zatvaranja poglavlja u jednom dijelu je prekinut zbog neslaganja sa Ciprom, jer sve članice Unije, pa tako i Cipar moraju dati svoju suglasnost za otvaranje ili zatvaranje pregovaračkih poglavlja. Prijepor između Turske i Cipra seže iz 1974.godine kada je Turska okupirala dio Cipra nakon što je na tom otoku izvršen državni udar kojeg je potpomogla Grčka. Turska je sa svojim vojnicima nazočna na sjeveru Cipra i samo Ankara priznaje turski dio Cipra kao državu.2006. godine Europska unija je odlučila u jedan blok postaviti osam pregovaračkih područja koji će ovisiti o tome je li Ankara ispunila svoje obaveze prema Cipru, prije svega oko dopuštenja da ciparski brodovi i zrakoplovi mogu uplovljavati i slijetati u turske pomorske i zračne luke.

Plinovod Nabucco – prednost za Tursku na putu u EU ?

Kao najnoviji problem sada se navodi to što Nikosija odbija dati svoju suglasnost za pogljavlje "energija" zbog toga što Turska onemogučava Cipru da eksploatira izvore energije južno od svojeg otoka.

Turska se, međutim, nalazi u sve boljoj poziciji, jer Europa ovu zemlju smatra ključnom u budućoj energetskoj suradnji čime bi se mogla, ako ne ukloniti, tada barem ublažiti energetska ovisnost Europe od Rusije. 13. srpnja potpisan je međudržavni sporazum između Turske, Bugarske, Rumunjske, Mađarske i Austrije u kojem je pet predsjednika vlada dalo svoj pristanak za izgradnju plinovoda Nabucco.Ovaj projekt podržavaju EU i SAD, a njegova važnost leži u tome što će diverzificirati postojeće izvore plina i dostavne rute za Europu na način da će dovoditi plin od Erzuruma u Turskoj do Baumgartena u Austriji.

Prilikom potpisivanja u srpnju predsjednik Europske komisije Jose Manuel Barroso ukazao je da bi plinovod mogao eventualno i poboljšati izglede Turske za članstvo u EU. "Vjerujem da s pristizanjem prvog plina – a neki stručnjaci govore da bi to moglo biti najranije 2014.godine – ovaj sporazum otvara vrata za novo doba odnosa između EU-a i Turske".  Barroso je dodao i rečenicu : "Plinovodi se rade od čelika, a Nabucco može učvrstiti veze među našim narodima".

Ipak, pojedini turski stručnjaci upozoravaju da bi se slične nade u Ankari mogle pokazati nerealnim. "Postoji čitav niz zemalja s kojima EU vrlo intenzivno trguje, ali EU tim zemljama nikada nije dao nadu za članstvo u Uniji. Mislim da bi bilo pogrešno napraviti poveznicu između plinovoda Nabucco i EU-a", naglasio je Emre Iseri, profesor na istambulskom Sveučilištu Kadir Has.

Članak je komentarisan 3 puta.