Sigurni smo da će na kraju ovaj proces za Srbiju predstavljati jedan težak poraz. Na kraju mi ćemo napravitu jednu pravnu i političku pobjedu važnu za sve buduće generacije, za poziciju BiH unutar međunarodne zajednice i za sposobnost BiH da štiti svoje građane.

Ovo uvjerenje iznijela je Emina Ganić, kćerka bivšeg člana Predsjedništva RBiH, akademika prof. dr. Ejupa Ganića, političkog zatočenika Velike Britanije. Emina i njen brat Emir, zasigurno najveći stubovi podrške i odbrane njihovog oca, ovih dana nakratko su stigli u Sarajevo radi neodložnih poslova, ali uskoro se ponovo vraćaju u London.

Nezavisne istrage

U pravne argumente koji su na strani prof. Ganića ne sumnjanju nimalo. Štaviše, nakon ročišta održanog 13. aprila, uprkos saznanju da je britansko ministarstvo unutrašnjih poslova uvažilo zahtjev Srbije za Ganićevo izručenje, uvjereni su u pobjedu na sudu. A, sud nije, kako se to tvrdi u srbijanskim medijima kroz izjave tamošnjeg tužioca za ratne zločine Vladimira Vukčevića, na zahtjev Ganićeve odbrane odgodio ročište za 20. april, nego je ubrzao proces.

- Praksa je da kada se sudu dostavi zahtjev za izručenje i dokumentacija tim odbrane dobije tri do četiri sedmice da pripremi svoj odgovor. No, mi smo tražili minimalni zakonski rok i rekli da smo spremni odgovoriti odmah. Najbrži sudski rok je sedam dana i to smo dobili, a nismo tražili odgodu. Interesi Tužilaštva Srbije su upravo suprotni i oni žele odugovlačenje ovoga procesa. Oni jedino u tome mogu da vide politički adut na svojoj strani. Srbija je trenutno u veoma teškom i nestabilnom političkom periodu, kada mora odlučiti da li će raščistiti sa historijskom ostavštinom Slobodana Miloševića ili zaista krenuti putem evropskih integracija. Mi u ovom slučaju, nažalost, vidimo da su oni daleko od mogućnosti da se riješe bremena Miloševićevog režima - kaže Emina Ganić.

Ganićeva odbrana svoj optimizam u uspjeh na sudu temelji na tome što kao odgovor na samo oko 12 stranica dokumentacije srbijanske strane o slučaju "Dobrovoljačka" ima stotine stranica dokaza iz istraga nezavisnih sudova, argumentaciju sadržanu u postulatima međunarodnog prava, uključujući Pravila rimskog puta i bilateralni sporazum između BiH i Srbije, koje Srbija u ovom procesu krši.

- No, u prezentaciji slučaja Srbija na sudu nigdje ne spominje da je tog 2. maja 1992. godine kidnapovan naš predsjednik Alija Izetbegović, da su niški specijalci tog dana napali Sarajevo sa svih strana, da je taj dan grad gorio, da je naša teritorijalna odbrana u svojim malim grupama na počecima otpora odbijala srpske snage na pragu svojih domova. Ne spominje Srbija ni da je do tog 2. maja porobljena istočna Bosna, ni šta se dešavalo u Prijedoru, Zvorniku, Bijeljini, Bratuncu, da su gdje god je ušla JNA smijenjene legitimne vlasti, da su bili na pragu Mostara, da su uspostavili logore. Mi imamo dokaze o svemu tome, kao i da je s druge strane već bila spremna i alternativna vlada Fikreta Abdića da preuzme Predsjedništvo i vlast, da naše vojnike mobilizira i pošalje kao živo meso na borilišta da brane ideju "velike Srbije" - ističe Emina.

Korijeni srbofilije

Potcrtava kako ovaj kontekst u kojem se desila "Dobrovoljačka" nije u interesu Vukčevića i zato smatra da on igra na kartu dezinformiranja javnosti. Zašto, međutim, Velika Britanija izigrava policajca Srbije?

- Tu moramo gledati i historijske veze Velike Britanije i Srbije koji se protežu više desetljeća i idu daleko u prošlost i prije konflikta u BiH. Mi smo veoma svjesni politike koju je Velika Britanija vodila prema BiH. Vi ste objavili tekst iz londonskog dnevnika "Guardian", gdje se vidi i da jedan veoma moćan britanski medij upravo ispituje korijene te srbofilije i kaže da je ona duboko ukorijenjena u britanskom društvu. Sada u ovom procesu oni podržavaju Srbiju da pokuša kroz sporedna vrata ugurati revidiranje historije kojom bi da dovedu u pitanje legitimnost naše borbe i da izjednače krivice za rat u BiH. Taj stav Velike Britanije apsolutno je zabrinjavajući - smatra Emina.

Ipak, dok u Velikoj Britaniji postoji svijest o njenim slabim zakonima kojima Srbija spretno manipulira, ta zemlja je istovremeno dozvolila i potpisivanje nelegitimnog naloga za hapšenje prof. Ganića, u kojem se navodi da je Sarajevo u Srbiji. To, prema riječima Emine Ganić, ne pokazuje samo nepoznavanje geografije, nego i grešku koja nosi duboki pravni problem. Naime, u nalogu se Ganić optužuje za zavjere za ubistvo, a Velika Britanija, prema svom zakonu, ne može goniti osobu ukoliko ta zavjera nije počinjena ili na britanskoj ili na teritoriji koja traži izručenje, u ovom slučaju Srbije.

- Britansko ministarstvo unutrašnjih poslova je imalo pravo i mogućnosti da prepozna sve te greške, ali je odbilo da to uradi. Pogotovo ne smijemo zaboraviti tretman moga oca u jednom od najgorih zatvora Velike Britanije, u kojem je on bio tretiran kao osuđeni kriminalac. Na najgrublji način su prekršena sva njegova prava i po Bečkoj i Evropskoj konvenciji, koje trebaju štititi građane BiH jednako kao i Amerikance, Britance... Ipak, mi vjerujemo u nezavisnost i kompetenciju britanskiih sudova upravo zato što ne predstavljamo neki tanak slučaj - zaključuje Emina Ganić.

Alkok se sam ponudio za svjedoka

Uz proces u kojemm će britanski sud odlučivati o ekstradiciji, Ganićeva odbrana će voditi i zaseban postupak dokazivanja da je Srbija zloupotrijebila britanski pravosudni sistem. Brojni i izuzetno iskusni pravni i stručnjaci međunarodnog prava su na listi svjedoka Ganićeve odbrane.

- Ne samo što imamo puni uvid u hašku istragu, nego imamo i u onu koja je vođena u BiH pod palicom tadašnjeg stranog tužitelja Filipa Alkoka. On je u slučaju moga oca, iako je istraga u slučaju "Dobrovoljačka" još otvorena u BiH, donio finalne zaključke koji nalaze ne samo da protiv njega nema elemenata krivičnog djela već dokaze koji upravo potvrđuju suprotno. Alkok je, kada je čuo za početak ovog procesa u Londonu, sam kontaktirao nas i tražio da bude na listi naših svjedoka - napominje Emina Ganić.

Srbijanske karte su običan blef

- Ispostavilo se da Srbija raspolaže kartama koje su običan blef. Od najavljivanih 500-600 stranica stiglo je tek oko 12 i to je opisni materijal u kojem je kristalno jasno da Srbija ne raspolaže ničim više od onoga što je bilo u rukama Haškog tribunala i čega su veoma svjesni strani tužioci koji su vodili istragu u slučaju "Dobrovoljačka" unutar Suda BiH. Tu ne postoji ništa iznenađujuće, nego je pravno ohrabrujuće, ali apsolutno potvrđuje da je ovo politički motiviran proces - navodi Emina Ganić.