Većina nogometnih znalaca i stručnjaka se slaže da se na Svjetskom nogomentnom prvenstvu u Južnoj Africi do sada nije desilo ništa spekatakularno u nogometnom smislu.

Blijeda igra većine reprezentacija, bez spektakularnih golova i spektakularni rezultata. Nema novih zvijezda i nema autsajderskih reprezentacija koje su napravile rezultat i pobrale simpatije neutralnih gledalaca i navijača. Uglavnom sterilno i dosadno.Možda je jedino Švicarska napravila malo iznenađenje pobjedom nadu „Furijom“, od koje su inače svi strepili prije početka prvenstva.

Posebna priča je organizacija samog takmičenja u Južnoj Africi. Poznavaoci prilika u JAR-u su već ranije upozoravali na probleme sa kojima se suočava ta zemlja sa ogromnom stopom kriminala, drumskim razbojnicima, pljačkama i ubistvima.Posebno priča je rasprostranjenost HIV-a, prostitucija itd.

Zemlje tipa Amerike i Velike Britanije su upozoravali svoje državljane o mogućim prijetnjama i mjerama zaštite u JAR-u, a Velika Britanije je išla i korak dalje pa je svojim državljanima savjetovala da pare kriju u čarape!? U takvom okruženju se odigrava ovogodišnje Svjetsko prvenstvo u nogometu.

Južna Afrika je dobila prvensto iz isključivo politikantskih razloga i politike FIFA-e koja se ogleda u planetarno-teritorijalnoj rasprostranjenosti domaćina Svjetskog prvenstva. Sepp Blatter je bacio loptu na crni kontinent iz isključivo ličnih razloga očuvanja stečene pozicije u krovnoj svjetskoj asocijaciji nogometa i čistog karijerizma, a pod krinkom jednakih mogućnosti za sve.

Bez ikakavih predrasuda očekivanja su bila velika od organizacije i pripreme SP u Južnoj Africi. JAR je trebao biti prava priča, sa dozom mistike i egzotike, ali nažalost sve se raspršilo kao baloni od sapunice.

Posebna priča je vrijeme. Temperature su jesenjske (oko 8 stepeni noću ili oko 17 po danu), a tu je i snijeg. Neki dijelovima te ogromne zemlje su pod snijegom snijeg, pa postoji mogućnost da snijeg iznenadi i na nekim nogometnim terenima, što bi bio svojevrstan presedan na SP uopće.

Južnoj Africi se također zamjeri velika razdaljina između gradova u kojima se igraju utamice. I ranije je to bio slučaj, npr. Los-Angeles – Chicago koji su udaljeni nekoliko hiljada kilometara, ali to je Amerika – neka sasvim druga priča i infrastrukturno i komunikacijski.

Inače, pozitivno je što su utakmice odigravaju u svim dijelovima zemlje jer se s tim postiže efekat da se upozna regioni i kultura cijele zemlje. U JAR su gradovi domaćini odigravanja utakmica Johanesburg i Cape Townu udaljeni nešto manje od dvije hiljade kilometara.

U Johanesburgu se nalaze dva stadiona Soccer City i Ellis Park, a nekoliko sati dalje se nalaze Pretoria, Rustenburg i Polokwane koji su također domaćini utakmica pa u konačnici u regionu od nekoliko sati vožnje može se gledati više utakmica za isti dan. Pored velikih razdaljina među gradovima, problem su i sami gradovi koji su ogromni i izuzetno je teško i skupo doći iz jednog kraja grada u drugi.

Sigurnost je bolna tačka čitave organizacije Svjetkog prvenstva u JAR-u. Navodno su vlasti deportovale stotinjak hiljada okorjelih kriminalaca iz zemlje prije početka prvenstva. To zvuči nevjerovatno s obzirom da se ništa ne zna o metodologiji pomoću koje su je skupili kriminalce i deportovali ih u susjedne zemlje. To sigurno nisu učinili pomoću konkursa u novinama ili tv oglasa!?

Neke kvartovi u gradovima mogu biti opasni po život, ali većina ih nije ugodna za noćne šetnje. Postoje priče (možda su i lovačke) da lokalni kriminalci kad te opljačkaju iz preventivnih razloga te i ubiju da ne bi išao i prijavljivao policiji pljačku. Neće da rizikuju. Policija je navodno stroga na ulicama, posebno saobraćajna, ali sa druge strane postoje i priče da kada dođete u policiju da prijavite neki zločin ili krađu da vam se bukvalno smiju. Većina novinara, tv ekipa i navijača se kreću na relaciji hotel-stadioni-shoping centri

I na kraju sam nogomet koji smo imali priliku vidjeti do sada je blago rečeno prosječan. Prvo poluvrijeme između Španije i Švicarske je bilo deveto prvo poluvrijeme bez golova. Znači dosadne utakmice do bola u većini slučajeva. U šesnaest viđenih utakmica vidjeli smo skromnih 25 golova, što u prosjeku iznosi 1,56 po utakmici. Preskromno za svjetsku smotru nogometa sa svjetskim golgeterima na jednom mjestu.

Pravo pitanje je šta se dešava sa reprezentativnim nogometom? Možda je on platio danak preforsiranog klubskog i trkom za parama vlasnika klubova u nacionalnim ligama? Po do sada viđenom jeste!